Nomen est omen
Autor: NIKOLA PJANIĆ, 16. 3. 2017.
Mjesec hrvatskog jezika – obilježavanje 50. Obljetnice „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“ RECI MI, KAKO SE ZOVEŠ? Naše ime je jedna od stvari o kojoj ne odlučujemo mi, iz razumljivih razloga. A kad ga budemo svjesni, već je kasno, ono je dio nas i to više nije moguće promijeniti, Mnogi od nas su se bar jednom upitali - zašto se baš tako zovem, otkud mi to ime, jesu li mogli izabrati neko ljepše. Drugi su ponosni jer ih to veže s dragim i bliskim ljudima, uglavnom, imena nas trajno obilježavaju i po njma nas prepoznaju. 
Nekoć su ljudi imali samo osobno ime, a to nam potvrđuju i brojni jezični spomenici, primjerice u Bašćanskoj ploči spominju se kralj Zvonimir i opat Držiha, a o prezimenima nema glasa. Prva prezimena počinju se javljati krajem XII. st. U početku su nastajala od zanimanja ( Klobučar, Kovač, Mornar...), zemljopisnog položaja ( Zagorac, Primorac, Pažanin, Duvnjak, Kaštelan...), unutarnjeg ili vanjskog izgleda ( Debeljak, Glavurdić, Nosić, Crnković...) itd. Imena ljudi (osobna i obiteljska) u znanosti poznata kao antroponimi, i spadaju u najstarije vrste riječi. Osobna imena se dijele na prava imena i imena odmila ili hipokoristike i nadimke. Prema podrijetlu, prava osobna imena mogu da se podijeliti na narodna ( Vedrana, Sunčica, Milka...), kalendarska –svetačka (Ante, Marija, Jere, Lovre ,Nikola) pomodna ( Christiano, Madona, Vana..), neobična, (Pia, Mai, Elin, Aria), po nekom pretku( očevo, majčino, djedovo,bakino), zaštitna imena (Živko, Zdravko...), imena po svecima ( Ante, Marija, Jere, Lovre), imena po voću ( Jagoda, Višnja, Dunja )...
Stari su Rimljani stvorili poznatu poslovicu: „ Nomen est omen“ ( ime je znak) po kojoj su naša osobnost i naše ime skladan spoj. Na ovoj poveznici potražite svoje ime i provjerite jesu li bili u pravu! J
