Nakon dugotrajnog pripremanja i vježbanja stigao je dan polaska u Primošten na državnu smotru LiDraNo. Nedjelja, 7.4. u  10 h pozdravila sam se s roditeljima te zajedno s nastavnicom hrvatskog jezika krenula na dvodnevno putovanje.

U Kaštel Novom pridružila nam se Stanka, učenica, koja je predstavljala školski list „Kapljice“. Hotel „Zora“ svečano nas dočekao, a sobu pod brojem 1303 dijelila sam sa Stankom i Petrom (OŠ Vjekoslav Parać). Svi smo bili jako uzbuđeni i radosni.

Nakon upoznavanja i smještaja u sobe zajednički ručak  zbližio nas je  najraznovrsnijim jelima. Ubrzo su krenule pripreme za finalni nastup. Uzbuđenje je na probi doseglo vrhunac, pa smo se navečer opustili šetnjom kroz prekrasnu šumu uz samu morsku obalu. Dok smo šetali mjestom vodili smo ugodne i bezbrižne razgovore smijući se i uživajući u igri vjetra, mora i stabala.

Kada se večer uvukla u nebo započelo je nezaboravno druženje s učenicima iz cijele Hrvatske različitih dijalekata,govora. Kaj? Ča? Di? Što?, odzvanjalo je sa svih strana i snažno odjekivalo bogatstvom dragi nam riječi.Igre i razgovori trajali su satima te smo svi zaspali vrlo kasno. Sljedećeg jutra počeli su nastupi i napetost među svima je narasla. Nastavnica je bila vidno uzbuđena,ali i radosna zbog trenutka za kojeg smo radili proteklih mjeseci. 

Mi,učenici međusobno smo se ohrabrivali i tako razbijali tremu. Kada je nastup završio s olakšanjem sam napustila pozornicu i olakšanje razmijenila s nastavnicom Nadom.  

Puno vrijednih savjeta sam dobila od članova povjerenstva koji su predstavljali poznati glumci. Upoznala sam urednicu Dveri riječi Nadu Babić, Željku Vukelja, urednicu Modre Laste, vidjela poznate novinare, prikupila nekoliko školskih časopisa. Smotra oslikana bogatstvom izraza, dara i rada.

Ostatak dana protekao je u razgovorima s nastavnicima i učenicima iz ostalih županija Lijepe Naše. Do dugo u noć opraštala sam se od novih prijatelja i zaspala s dozom tuge i zadovoljstva. Jutro je sa sobom odnijelo zvijezde,a donijelo sunce i naredalo autobuse koje su ubrzo ispunili učenici s mentorima koji napuštaju Primošten i udaljavaju se od obale. I mi smo  se ubrzo  pridružili koloni koja je odlazila u različite dijelove Hrvatske. Kada smo ušli u Kaštela znale smo da je kraj ovog putovanja.

Nismo se mogle oduprijeti tuzi,ali duboko u sebi sam znala da je ovaj LiDraNo tek početak divnog putovanja i avanture koja me čeka.

Možda će mi ovaj Lidrano odrediti budući život.