Pomoć pri učenju
Autor: Sandra Matošina Borbaš, prof.
Početkom školske godine, jedan je pojam koji se stalno provlači kroz razgovore zabrinutih roditelja i učitelja. Posebice kod prvačića, postavlja se pitanje – da li moje dijete ima dovoljno razvijenu koncentraciju da prati nastavu i da prati zadatke koje mu škola zadaje?
No, da krenemo od početka – što je to pažnja? Svi smo mi okruženi brojnim podražajima, te se ponekad čini da čovjek nema aktivnu ulogu oko toga koje će vanjske podatke mozak preuzeti, a koje neće. No, svi smo također proživjeli situacije da hodajući nekamo, misli odlutaju, te da hodamo (ili vozimo) razmišljajući o drugim stvarima, a ne o vanjskim podražajima. Tako ne primijetimo da se neka kuća u ulici kojom svakodnevno hodamo izmijenila, da smo prošli raskrižje na kojem moramo skrenuti udesno i sl. Očito je da pažnja ima primarnu ulogu u tome koje ćemo vanjske podatke obraditi i/ili procesuirati.
Ta aktivna uloga svakoga od nas da upravlja svojim perceptivnim procesima (procesima kojima gledamo vanjske podražaje, te odabiremo koje ćemo podatke zapamtiti) posebice postaje važna i bitna kod djece pri polasku u školu, gdje se, kao što je na početku rečeno, za sve poteškoće i probleme najčešće „okrivljuje” nedovoljna pažnja.
Pažnja, tj. sposobnost usmjeravanja pažnje na određene podražaje, je vještina s kojom se rađamo. Već dojenče ima sposobnost da usmjeri pažnju na podražaje koji su mu važni, bitni, neobični… Koliko će dugo to usmjeravanje pažnje biti ovisi o nekoliko faktora – o tome koliko je interesantan podražaj, koliko je neobičan, da li postoji neki drugi podražaj u okolini… Sposobnost zadržavanja pažnje je vještina po kojoj se djeca razlikuju, te su te razlike stabilne u vremenu – ukoliko dijete ima slabiju sposobnost usmjeravanja pažnje u ranom djetinjstvu, veća je vjerojatnost da će imati slabiju sposobnost usmjeravanja pažnje i u školskoj ili u odrasloj dobi.
Općenite sposobnosti upravljanja pažnjom se razvijaju s dobi. Pažnjom u početku upravljaju vanjski podražaji – no kasnije se razvija vještina samoregulacije pažnje, tj. osobnog odabira na što će se pažnja usmjeriti. Četiri su važna aspekta pažnje koja se razvijaju s dobi:
KONTROLA – s dobi se povećava trajanje (vremenski) pažnje, tj. trajanje usmjeravanja svojih svjesnih procesa na jednu aktivnost (u dobi od 6/7 do 10/11 godina trajanje usmjeravanja pažnje je oko 30-40 min).
PRILAGODLJIVOST – mogućnost da se ignoriraju drugi podražaji od onog koje je primarno. Starija djeca se bolje mogu usredotočiti na jedan podražaj od mlađe djece.
PLANIRANJE – odnosi se na vještine planiranja usmjeravanja pažnje – da li je to planiranje stihijsko, ili je usmjereno i racionalno (primjer dolje)
STRATEGIJE – mijenjaju se i postaju efikasnije s dobi – zavisno od zadatka koji je postavljen, prilagođavaju se strategije usmjeravanja pažnje
Na što obraćamo pažnju
Autori se slažu da neki podražaji imaju veću vjerojatnost da ćemo na njih obratiti pažnju. To su:
poznati podražaji – „koktel fenomen” je klasični primjer, gdje na mjestu gdje se nalazi mnogo ljudi koji pričaju, čujemo kada netko izgovori naše ime, makar prije toga nismo obraćali pažnju na govor te osobe
neobični podražaji – ukoliko neki podražaj neobičan (po obliku, intenzitetu…) prije ćemo na njega obratiti pažnju, nego na neki podražaj koji je svakodnevan i koji je viđen već tisuće puta
zanimljivost – ukoliko je podražaj zanimljiv (zbog naših interesa, sklonosti, stavova) obratit ćemo pažnju na njega. Tako će dijete prije obratiti pažnju (a samim time i prije naučiti) sve strategije prolaska neke kompjutorske igrice ili sve igrače omiljenog kluba, nego gradivo iz predmeta koje mu nije drago.
Ono što možemo izvući kao zaključak iz ovih zakonitosti je, da ako neke stvari koje su „dosadne” kombiniramo s nekom od ovih zakonitosti, možemo povećati vjerojatnost da ćemo obratiti pažnju, a samim time i upamtiti, neke manje zanimljive podatke (npr. učenje uz pomoć kompjutora – „googlanje” pojmova koji su u gradivu).
Kada govorimo o poremećaju?
Poremećaj pozornosti ili pažnje vrlo je često korišten termin (ili čak možemo reći opravdanje) kod djece školske dobi. Postoje jasno definirani kriteriji Hiperaktivnog poremećaja (znanog i kao MCD ili ADHD), koji je u zadnje vrijeme dosta „popularan” u krugovima roditelja, odgajatelja, stručnjaka. Toliko popularan da se mnogo i govori koliko se zloupotrebljava ovaj pojam kao opravdanje za djecu koja imaju sposobnosti, ali nemaju volje ni motivacije.
Činjenica je da se mnoga ponašanja proglašavaju nepoželjnima samo za neke skupine djece (dječaku će se više tolerirati nego djevojčici), da se nepoželjnost djetetovog ponašanja proglašava zavisno od raspoloženja roditelja (ukoliko je roditelj smireniji, manje vidi neko ponašanje kao neprihvatljivo), da uzroci nepažnje u školi ne moraju biti u ADHD poremećaju, već nepripremljenosti, zanemarenosti obrazovnih potreba djeteta, nedovoljnoj pomoći kod kuće… Tek kad se isključe svi ti vanjski faktori, možemo razgovarati o poremećaju. Isto tako važno je UVIJEK imati na umu da se ADHD kao poremećaj pojavljuje uvijek,u svim situacijama. Ukoliko dijete pokazuje nedostatak pažnje i koncentracije samo u jednoj sredini (kod kuće ili u školi ili kod bake i djeda…), velika je vjerojatnost da se ne radi o poremećaju, već o djetetovoj reakciji na navedenu sredinu.
Pažnju je moguće trenirati. Naravno, svi mi imamo svoje granice, koje su nam genetski dane. Ukoliko imate dijete koje ima dijagnosticiran poremećaj pažnje, njegove granice za promjenu su vrlo uske – to nije izbor djeteta, niti vas, te je u takvim slučajevima najbolje prilagoditi se djetetu i njegovim sposobnostima (to naravno ne znači da to dijete ne treba učiti gradivo škole, nego samo treba prilagodbu u tome KAKO učiti gradivo škole).
No, ukoliko želite pomoći djetetu da poboljša vještinu održavanja pažnje, postoje i načini za to. Određene igre jako pomažu razvoju pažnje – općenito je pravilo da što je igra mirnija, strukturiranija, pa čak i dosadnija, više se kroz nju trenira pažnja.
Puzzle, slagalice – bilo kojeg oblika, bilo kojih dimenzija odlične su za vježbanje pažnje i koncentracije
Crtanje, kiparenje, rad s glinom, precrtavanje, bojanje – odličan je način da se dijete usmjeri na jednu aktivnost, s puno detalja
Mozgalice – labirinti, traženje razlika… ima ih na mnogo dječjih portala kao kompjutorske igrice, tako da se uz pomoć Interneta (što će svakako biti djetetu interesantno) možete poigrati i s pažnjom
Motoričke strukturirane igre – treniranje pažnje ne mora biti pasivna aktivnost. Bavljenje strukturiranom fizičkom aktivnošću (u što spada i treniranje svakog sporta ili plesa) također može na zanimljiv način trenirati pažnju. Igre (na koje često zaboravljamo) kao što su „školica”, „gumi gumi”, „ide majka s kolodvora” koje uključuju fizičke pokrete, ali i pravila, strukturu isto traže obraćanje pažnje i koncentraciju na to da se ne prekrše pravila.
Pogledajte priručnik s 40-tak radnih zadataka kojima se može vježbati pažnja. Neki su zadatci teži, neki lakši, ali svi su usmjereni ka jednomu – zadržavanju pažnje. Još neku literaturu s praktičnim vježbama potražite u popisu korisne literature.
__________________________________________________________________
Korištena literatura:
Vasta, Haith, Miller „Dječja psihologija”, Naklada Slap, Jastrebarsko
Kocijan-Hercigonja, Buljan-Flander, Vučković „Hiperaktivno dijete”, Naklada Slap, Jastrebarsko
Izvor:http://www.ringeraja.hr/
Disleksija
|
||||
|
Motivirajte dijete da uči
Evo nekoliko načina na koje možete motivirati dijete da uči i saznaje nove stvari:
Naučite dijete da voli knjigu. Čitajte naglas jedno drugom naizmjenično, ili čitajte svi u isto vrijeme, svako svoju knjigu. Ukoliko vi na svom primjeru pokažete koliko je čitanje važno, i dijete će prihvatiti takvu naviku. Ispunite svoj dom knjigama ili bilo kakvim printanim materijalima: čak i plakatima, romanima, novinama.
Potaknite dijete da izrazi svoje mišljenje, govori o svojim osjećajima. Dozvolite mu da odabere što će večerati ili koju će školsku sekciju pohađati. Pitajte ga za mišljenje kada se radi o obiteljskim odlukama, tako ćete pokazati da cijenite njegov/njen način razmišljanja.
Pokažite zanimanje za interese vašeg djeteta i potičite ga da istražuje o temi koja ga zanima. Ako vaše dijete voli životinje, nabavite enciklopedije o životinjama, idite često i zoološki vrt, ili čak nabavite kućnog ljubimca.
Pružite djetetu mogućnost da proba različite stilove učenja, od slušanja do vizualnog učenja. Omogućite dostupnim sav pribor koji je djetetu potreban. Čak i obične blok kockice razvit će kod djeteta kreativno izražavanje i sposobnost rješavanja problema.
Istaknite svoje oduševljenje novim stvarima o kojima vi svakodnevno učite. Pokažite na primjeru da je učenje nešto što traje cijeli život i nešto što nas sve ispunjava. Bilo da sadite novo cvijeće na balkonu i istražujete podatke o različitim sadnicama, ili ste upisali kurs stranog jezika, vaša angažiranost će biti nevjerojatan poticaj i za vaše dijete. Kada god naučite ili spoznate nešto novo, ispričajte to djetetu.
Uvijek se interesirajte o onome što dijete uči u školi i o tome razgovarajte. Pomozite djetetu da školske lekcije pretoči u smislene riječi. To će mu pomoći da zaista zapamti ono što je naučilo.
Pomozite djetetu da organizira školske obaveze, kako bi imalo osjećaj kontrole nad onim što radi. Budite u toku kako biste pomogli djetetu onda kada se osjeća preopterećenim.
Proslavite postignuća, bez obzira koliko su mala. Nagradite završenu lektiru igranjem video igara. To će potaknuti dijete da bude još efikasnije kod sljedeće lektire.
Fokusirajte se na prednosti i razvijanja talenata kod djeteta. Možda ima lošu ocjenu iz matematike, ali mu/joj strani jezici idu odlično. Pored nove zbirke zadataka i instrukcija iz matematike, počastite dijete novom knjigom na engleskom jeziku.
Pokažite djetetu koliko može naučiti iz svakodnevnog života. Potaknite ga da istražuje svijet oko sebe, postavlja pitanja i upoznaje nove prijatelje.
Poteškoće u učenju
Kao i kod svakog drugog problema, doista je važno na vrijeme otkriti ima li dijete teškoće u učenju i svladavanju gradiva, kako bi mu se pomoglo i dala mu se potrebna podrška. Važno je pomoći djetetu da uspije u školi, a posljedično i u životu. Prema nekim pr
ocjenama svaka sedma osoba ima neku vrstu poteškoće u učenju. Kod djece se one mogu detektirati još u predškolskoj dobi, no isto tako mogu ostati nezamijećene sve do srednje škole. Ukoliko se ne identificiraju što ranije i na vrijeme, teškoće u učenju djeluju nepovoljno na samopouzdanje djeteta i utječu na formiranje negativnog stava prema školi, važnosti učenja i znanju općenito.
Neki zajednički pokazatelji koji mogu ukazati na poteškoće u učenju su: problemi s čitanjem, govorom, razumijevanjem i pisanjem, hiperaktivnost, nemogućnost koncentriranja i problemi s koordinacijom. Djeca s problemima u učenju često su impulzivna, frustrirana, imaju problema s međuljudskim odnosima i loši su u testovima i ispitima.
Identifikacija problema kod različitih dobnih skupina
Djeca s problemima u učenju često su iznadprosječno inteligentna. Ona jednostavno procesuiraju informacije na drugačiji način. Uz intervenciju, većina djece svladava probleme i počinje postizati akademske uspjehe, pozitivne pomake u društvenim odnosima i imaju bolje mišljenje o sebi.
Niže su navedena neka općenita obilježja i znakovi koje često povezujemo s poteškoćama u učenju, a u različitim stadijima razvoja djece. Ukoliko dijete pokazuje više ovakvih znakova, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka.
Predškolci:
- Imaju poteškoća u svladavanju govora – dijete počinje relativno kasno govoriti, ima problema s izgovorom riječi i često ne može pronaći pravu riječ
- Imaju problema sa najjednostavnijim rimama (pjesmicama), brojenjem, prepoznavanjem slova i danima tjedna
- Nemirna su – dijete je vrlo aktivno, nemirno i ne može se fokusirati na određenu aktivnost poput crtanja, igranja i sl.
- Problemi u interakciji s vršnjacima, zbog čega dijete postaje ljuto, uzbuđeno ili povučeno u društvu druge djece
Školarci:
- Imaju poteškoće u povezivanju slova (znakova) i njihova izgovora (zvukova). Dijete stalnoponavlja iste greške kod čitanja, slovkanja i izgovora
- Često brkaju slova, brojke i cijele riječi
- Zbunjuje ih koncept vremena
- Teško svladavaju nove vještine
- Prikrivaju manjak razumijevanja gradiva učenjem napamet
- Nisu vješti u planiranju i organizaciji
- Nekoordinirani su i nespretni u prostoru koji ih okružuje
Najpoznatije poteškoće u učenju
- Disleksija – vezana je uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u doslovnom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta bez obzira na kulturu i jezik zahvaćajući oko 10% populacije; pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.
- Diskalkulija – je djelomičan poremećaj u procesu usvajanja matematike, koji se može pojavljivati u svim ili samo određenim matematičkim područjima. Dijete pri tome napreduje u usvajanju matematike, ali mnogo sporije od svojih vršnjaka i neadekvatno svojoj mentalnoj dobi.
- Disgrafija – nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenoga jezika), koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće, tj. pogreške, nisu povezane s neznanjem pravopisa, i trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te redovito školovanje.
- Poteškoće u slušnom i vidnom procesuiranju – vezane su uz osjetilne poteškoće, odnsno situacije kada dijete ne može razumijeti govor, bez obzira što savršeno vidi i čuje.
- Poremećaj hiperaktivnosti i smanjene pažnje – Neka ispitivanja pokazuju da gotovo 2/3 djece s teškoćama pri čitanju, pisanju i računanju jesu djeca s deficitom pažnje. Uz problematiku disleksije često je povezan poremećaj koji se naziva “deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj” ili kraticom “ADHD/ADD” (od engleskog naziva Attention Deficit Hyperactivity Disorder/ Attention Deficit Disorder).
Članak je preuzet s internetskog portala Klinfo.hr