NAŠ GOST - ENES KIŠEVIĆ
Autor: Božena Ukić, 24. 2. 2020.
VELIK KAO DIJETE Susreti s piscima nam se obično događaju na satovima književnosti. Ustvari, susrećemo se samo s njihovim djelima o kojima razmišljamo, izražavamo svoje dojmove, odgovaramo na ona vječita pitanja u stilu „što je pisac htio reći“ pa nam često bude zamorno i dosadno. Zamišljamo ih kao ozbiljne face koje ne ustaju iza svoga pisaćeg stola i smišljaju kako bi nama zagorčali život rimama, epitetima i ostalim čudima... 
I onda jedan od njih dođe u razred gdje ga mi nestrpljivo čekamo...pa počne svoj nastup posve drukčije nego smo očekivali. Ni traga ozbiljnosti, naprotiv! Nasmijan, raspoložen, jednostavan i duhovit. Obraćao nam se srdačno, približio se kao da je naš vršnjak. Pravo dijete! Veliko dijete, pravi mudrac! Svaka riječ koju je izgovorio bila je puna ljepote, jednostavnosti i skromnosti. Sva nas je oduševio i jedan školski sat s njim prošao je kao tren!
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Koji vam je pisac bio inspiracija?
Paul Valery od stranih a od nasih Tin ujević, Ranko Marinković, moj profesor, Ivo Andrić...
Najdraza pjesma te najdraža knjiga?
Dar – Češlav Miloš kako kaze vrlo lijepa pjesma, sve govori a nista ne govori te nam je rado sam izrecitirao.
Što se tiče knjige neodlučan je, kaže 'sve od Fausta te Valeryja dok mu je u djetinstvu najdraža bila „Čudnovate zgode šegrta Hlapića.“
Prati li sport te najdraži sportaš?
Prati sport te kaže on mu oduzima najviše vremena izdvaja kako je i on sam bio atletičar te da je skakao 1,86 m uvis, a kao sportaša najviše izdvaja boksača Matu Parlova.
Mišljenje o pjesmi Opomena?
Lijepa pjesma te mnogo nadaren pisac koju je pisao
Sjeća li se osnovone škole?
Rado se sjeća škole kao i svojih profesora te nam izdvaja kako nikada nije prepisivao na testu.
Uz odgovore na pitanja ispričao nam je poneke anegdote te još malo o svom životu i teškom djetinjstvu.
Odrastao je bez oca s majkom i petero braće i sestara. Otac mu je preminuo u dobi od 40 godina. Sve ih je majka sa samo 8 godina škole izvela do fakulteta te su sva djeca studirala.
Kasnije, kada je odrastao, radio je cijelu zimu kako bi zaradio i platio sebi i obitelji 15 dana ljetovanja u Kaštelima gdje je i čuo za ime Hajduk te postao vjerni navijač. Kasnije je upisao i završio Fakultet dramske umjetnosti, ali je na nagovor profesora Ranka Marinkovića nastavio pisati pjesme kojih se u početku sramio. Glumio je u mnogo predstava, filmova i serija a i još će ... rekao je uz smijeh.
Stvarno se mnogo može reći o ovakvom briljantnom čovjeku i pjesniku.
Tekst: Gabrijel Vranješ, 7.d
Fotografija: Lucija Prdić, 7.d
NAŠ GOST - ENES KIŠEVIĆ
Autor: Božena Ukić, 24. 2. 2020.
VELIK KAO DIJETE Susreti s piscima nam se obično događaju na satovima književnosti. Ustvari, susrećemo se samo s njihovim djelima o kojima razmišljamo, izražavamo svoje dojmove, odgovaramo na ona vječita pitanja u stilu „što je pisac htio reći“ pa nam često bude zamorno i dosadno. Zamišljamo ih kao ozbiljne face koje ne ustaju iza svoga pisaćeg stola i smišljaju kako bi nama zagorčali život rimama, epitetima i ostalim čudima...
I onda jedan od njih dođe u razred gdje ga mi nestrpljivo čekamo...pa počne svoj nastup posve drukčije nego smo očekivali. Ni traga ozbiljnosti, naprotiv! Nasmijan, raspoložen, jednostavan i duhovit. Obraćao nam se srdačno, približio se kao da je naš vršnjak. Pravo dijete! Veliko dijete, pravi mudrac! Svaka riječ koju je izgovorio bila je puna ljepote, jednostavnosti i skromnosti. Sva nas je oduševio i jedan školski sat s njim prošao je kao tren!
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Koji vam je pisac bio inspiracija?
Paul Valery od stranih a od nasih Tin ujević, Ranko Marinković, moj profesor, Ivo Andrić...
Najdraza pjesma te najdraža knjiga?
Dar – Češlav Miloš kako kaze vrlo lijepa pjesma, sve govori a nista ne govori te nam je rado sam izrecitirao.
Što se tiče knjige neodlučan je, kaže 'sve od Fausta te Valeryja dok mu je u djetinstvu najdraža bila „Čudnovate zgode šegrta Hlapića.“
Prati li sport te najdraži sportaš?
Prati sport te kaže on mu oduzima najviše vremena izdvaja kako je i on sam bio atletičar te da je skakao 1,86 m uvis, a kao sportaša najviše izdvaja boksača Matu Parlova.
Mišljenje o pjesmi Opomena?
Lijepa pjesma te mnogo nadaren pisac koju je pisao
Sjeća li se osnovone škole?
Rado se sjeća škole kao i svojih profesora te nam izdvaja kako nikada nije prepisivao na testu.
Uz odgovore na pitanja ispričao nam je poneke anegdote te još malo o svom životu i teškom djetinjstvu.
Odrastao je bez oca s majkom i petero braće i sestara. Otac mu je preminuo u dobi od 40 godina. Sve ih je majka sa samo 8 godina škole izvela do fakulteta te su sva djeca studirala.
Kasnije, kada je odrastao, radio je cijelu zimu kako bi zaradio i platio sebi i obitelji 15 dana ljetovanja u Kaštelima gdje je i čuo za ime Hajduk te postao vjerni navijač. Kasnije je upisao i završio Fakultet dramske umjetnosti, ali je na nagovor profesora Ranka Marinkovića nastavio pisati pjesme kojih se u početku sramio. Glumio je u mnogo predstava, filmova i serija a i još će ... rekao je uz smijeh.
Stvarno se mnogo može reći o ovakvom briljantnom čovjeku i pjesniku.
Tekst: Gabrijel Vranješ, 7.d
Fotografija: Lucija Prdić, 7.d
NAŠ GOST - ENES KIŠEVIĆ
Autor: Božena Ukić, 24. 2. 2020.
VELIK KAO DIJETE Susreti s piscima nam se obično događaju na satovima književnosti. Ustvari, susrećemo se samo s njihovim djelima o kojima razmišljamo, izražavamo svoje dojmove, odgovaramo na ona vječita pitanja u stilu „što je pisac htio reći“ pa nam često bude zamorno i dosadno. Zamišljamo ih kao ozbiljne face koje ne ustaju iza svoga pisaćeg stola i smišljaju kako bi nama zagorčali život rimama, epitetima i ostalim čudima...
I onda jedan od njih dođe u razred gdje ga mi nestrpljivo čekamo...pa počne svoj nastup posve drukčije nego smo očekivali. Ni traga ozbiljnosti, naprotiv! Nasmijan, raspoložen, jednostavan i duhovit. Obraćao nam se srdačno, približio se kao da je naš vršnjak. Pravo dijete! Veliko dijete, pravi mudrac! Svaka riječ koju je izgovorio bila je puna ljepote, jednostavnosti i skromnosti. Sva nas je oduševio i jedan školski sat s njim prošao je kao tren!
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Koji vam je pisac bio inspiracija?
Paul Valery od stranih a od nasih Tin ujević, Ranko Marinković, moj profesor, Ivo Andrić...
Najdraza pjesma te najdraža knjiga?
Dar – Češlav Miloš kako kaze vrlo lijepa pjesma, sve govori a nista ne govori te nam je rado sam izrecitirao.
Što se tiče knjige neodlučan je, kaže 'sve od Fausta te Valeryja dok mu je u djetinstvu najdraža bila „Čudnovate zgode šegrta Hlapića.“
Prati li sport te najdraži sportaš?
Prati sport te kaže on mu oduzima najviše vremena izdvaja kako je i on sam bio atletičar te da je skakao 1,86 m uvis, a kao sportaša najviše izdvaja boksača Matu Parlova.
Mišljenje o pjesmi Opomena?
Lijepa pjesma te mnogo nadaren pisac koju je pisao
Sjeća li se osnovone škole?
Rado se sjeća škole kao i svojih profesora te nam izdvaja kako nikada nije prepisivao na testu.
Uz odgovore na pitanja ispričao nam je poneke anegdote te još malo o svom životu i teškom djetinjstvu.
Odrastao je bez oca s majkom i petero braće i sestara. Otac mu je preminuo u dobi od 40 godina. Sve ih je majka sa samo 8 godina škole izvela do fakulteta te su sva djeca studirala.
Kasnije, kada je odrastao, radio je cijelu zimu kako bi zaradio i platio sebi i obitelji 15 dana ljetovanja u Kaštelima gdje je i čuo za ime Hajduk te postao vjerni navijač. Kasnije je upisao i završio Fakultet dramske umjetnosti, ali je na nagovor profesora Ranka Marinkovića nastavio pisati pjesme kojih se u početku sramio. Glumio je u mnogo predstava, filmova i serija a i još će ... rekao je uz smijeh.
Stvarno se mnogo može reći o ovakvom briljantnom čovjeku i pjesniku.
Tekst: Gabrijel Vranješ, 7.d
Fotografija: Lucija Prdić, 7.d
NAŠ GOST - ENES KIŠEVIĆ
Autor: Božena Ukić, 24. 2. 2020.
VELIK KAO DIJETE Susreti s piscima nam se obično događaju na satovima književnosti. Ustvari, susrećemo se samo s njihovim djelima o kojima razmišljamo, izražavamo svoje dojmove, odgovaramo na ona vječita pitanja u stilu „što je pisac htio reći“ pa nam često bude zamorno i dosadno. Zamišljamo ih kao ozbiljne face koje ne ustaju iza svoga pisaćeg stola i smišljaju kako bi nama zagorčali život rimama, epitetima i ostalim čudima...
I onda jedan od njih dođe u razred gdje ga mi nestrpljivo čekamo...pa počne svoj nastup posve drukčije nego smo očekivali. Ni traga ozbiljnosti, naprotiv! Nasmijan, raspoložen, jednostavan i duhovit. Obraćao nam se srdačno, približio se kao da je naš vršnjak. Pravo dijete! Veliko dijete, pravi mudrac! Svaka riječ koju je izgovorio bila je puna ljepote, jednostavnosti i skromnosti. Sva nas je oduševio i jedan školski sat s njim prošao je kao tren!
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Nas nekoliko novinara smo nastavili druženje s njim u knjižnici gdje nam je rado odgovorio na naša pitanja.
Koji vam je pisac bio inspiracija?
Paul Valery od stranih a od nasih Tin ujević, Ranko Marinković, moj profesor, Ivo Andrić...
Najdraza pjesma te najdraža knjiga?
Dar – Češlav Miloš kako kaze vrlo lijepa pjesma, sve govori a nista ne govori te nam je rado sam izrecitirao.
Što se tiče knjige neodlučan je, kaže 'sve od Fausta te Valeryja dok mu je u djetinstvu najdraža bila „Čudnovate zgode šegrta Hlapića.“
Prati li sport te najdraži sportaš?
Prati sport te kaže on mu oduzima najviše vremena izdvaja kako je i on sam bio atletičar te da je skakao 1,86 m uvis, a kao sportaša najviše izdvaja boksača Matu Parlova.
Mišljenje o pjesmi Opomena?
Lijepa pjesma te mnogo nadaren pisac koju je pisao
Sjeća li se osnovone škole?
Rado se sjeća škole kao i svojih profesora te nam izdvaja kako nikada nije prepisivao na testu.
Uz odgovore na pitanja ispričao nam je poneke anegdote te još malo o svom životu i teškom djetinjstvu.
Odrastao je bez oca s majkom i petero braće i sestara. Otac mu je preminuo u dobi od 40 godina. Sve ih je majka sa samo 8 godina škole izvela do fakulteta te su sva djeca studirala.
Kasnije, kada je odrastao, radio je cijelu zimu kako bi zaradio i platio sebi i obitelji 15 dana ljetovanja u Kaštelima gdje je i čuo za ime Hajduk te postao vjerni navijač. Kasnije je upisao i završio Fakultet dramske umjetnosti, ali je na nagovor profesora Ranka Marinkovića nastavio pisati pjesme kojih se u početku sramio. Glumio je u mnogo predstava, filmova i serija a i još će ... rekao je uz smijeh.
Stvarno se mnogo može reći o ovakvom briljantnom čovjeku i pjesniku.
Tekst: Gabrijel Vranješ, 7.d
Fotografija: Lucija Prdić, 7.d
